Godine 1844. grof Medo Pucić u Beču objavljuje Slavjansku antologiu iz rukopisah dubrovačkih pjesnikah koju posvećuje vojvodi Karlu Ludoviku Burbonskom.
Pri sastavljanju Slavjanske antologie, čijim se izdavanjem uključio u krug Gajevih iliraca, Pucić se koristio vlastitom bogatom zbirkom rukopisa i sačinio izbor od jedanaestorice, po njegovom mišljenju, najboljih starih dubrovačkih pjesnika “zlatnog doba” (15. i 16. stoljeća).
U antologiju je uvrstio pjesme Džore Držića, Mavra Vetranovića, Nikole Dimitrovića, Andrije Čubranovića, Marina Držića, Nikole Nalješkovića, Dinka Ranjine, Saba Bobaljevića Mišetića, Miha Bunića Babulinovića, Frana Lukarevića Burina i Dominka Zlatarića.